Postoji jedno oko koje grad pod Marjanom gleda jednom umjetničkom dimenzijom.To je oko fotoaparata mlade splitske inspicijentice,Sonje Dvornik.Ona svojim oružjem zabilježi ono s čime se često susrećemo ali rijetko zastanemo.Upoznaje nas sa splitskim “street stylom” i dokazuje kako je svaki stil priča za sebe.
1.- Postoji li neki ključni moment kao podloga za odluku o “uličnoj modnoj fotografiji”?
Na prijedlog Petre Nižetić koja je tada otvorila svoj blog “modakomoda” dobila sam pitanje da za nju napravim “streetstyle”. Do tada nisam ništa slično tome radila.Ispočetka je to bilo sramežljivo i izdaleka no budući da je taj post na njenom blogu bio jako gledan to mi je dalo vjetar u leđa pa smo nastavile iz mjeseca u mjesec.
2.- Da li zabilježavaš stil koji je posebice privukao tebe ili ipak onaj koji je u tom trenutku u trendu na splitskim ulicama?
Stilove zabilježavam ovisno o tome kakav je tip fotografije naručen za određene novine. Pratim ono što su mi dali no većinom idem osobnim nahođenjem,ono što mi upadne u oko kao interesantno i nešto što mislim da bi trebalo biti zabilježeno,što se izdvaja iz mase.Trendovske fotografije su mi dosadnjikave,a nešto što je drugačije i posebno smatram pravom uličnom modom.
3.-Bojiš li se komentara modnih kritičara ili fotografa s obzirom na to da je tvoj pravi posao onaj u kazalištu?
Apsolutno se ne bojim nikakvih kritika.Kritike su svakako dobrodošle jer te tjeraju da svaki posao radiš još bolje.Nitko se od samih pohvala ne može natjerati da stvori nešto drugačije,novo i bolje,tako da kritike primam kao dobrodošle.Što se tiče mog posla u kazalištu,to se ne kosi u nikakvom segmentu.
4.- Kako ljudi reagiraju kad ih neko u popodnevnoj šetnji iznenada uslika?
Ljudi već uglavnom znaju za mene i moju stranicu i “oblik” mog fotografiranja tako da se u 99% slučajeva nasmiješe pa je pozitivna reakcija uvijek prisutna.
5.-Dogodi li se ikada da primijetiš kako netko prešetava ispred tebe s vidljivom željom da ga uslikaš i kako reagiraš u takvim situacijama?
Naravno da se događa.To su neke teenagerske godine.To mi je zabavno i smiješno i to primam kao kompliment jer na taj način dokazuju da im moje fotografije nešto predstavljaju.
6.-Jesi li ikada razmišljala o alternativnijim lokacijama za streetstyle osim rive koja je isključivo mainstream?
Radila sam na različitim lokacijama no riva se pokazala kao najbolja tzv.modna pozornica,tako da se ipak držim nje jer je ona zbilja glavno okupljalište.
7.-Koliko sama paziš na svoj stil i misliš li da je važno kako se ljudi odijevaju za subotnju špicu?
Mislim da je stil zbilja pečat jedne osobe,a on se uistinu razlikuje od trendova.Mislim da je moj stil zbilja prepoznatljiv,nekakva sportska elegancija,hlače/rebatinke uz nekakvu dolčevitu/košulju.Naravno da ne mislim da je važno urediti se za subotnju špicu,dapače to mi olakšava ono što radim.Mislim da se ljudi trebaju odjenuti u ono u čemu se osjećaju dobro,a ne u nešto da zadive nekog pa i u vreći krumpira,što bi se reklo.
8.Misliš li da će se ljudi zasititi ovog tipa fotografije i kako zamišljaš svoj daljnji razvoj?
Zadnjih 5 godina se nisu zasitili.Možda neće,možda hoće.Bez obzira što je svaka fotografija na rivi i na suncu mislim da svaka odašilje nekakvu drugu energiju.Što se tiče daljnjeg razvoja,imala sam izložbu,to mi je bio jedan veliki san koji sam ostvarila.Željela bih imat novu,a najveća želja od svih,što bi bila kruna ovom mom radu je knjiga fotografija ali mislim da se to u bližoj budućnosti neće dogoditi.
S Sonjom razgovarala: Nikolina Vidačković
Foto: Lucija Sesartić
myzmaya 